logo

Spremnost za školu

Predškolsko doba temeljno je razdoblje čovjekova razvoja; u njemu se određuju dometi cjelokupnog razvoja u zreloj dobi.

Stvaramo li motivirajuće okruženje (obiteljsko, vrtićko) u kojem se podržava dječja radoznalost,aktivnost, stjecanje novih iskustava, igra i stvaralaštvo, stvaramo dobre uvjete za budućeg školarca.

Dobre preduvjete za uspješan početak školovanja ima djete koje:

  • ima pozitvnu sliku o sebi (prihvaćeno od drugih, sposobno, kompetentno, siguirno, voljeno, cijenjeno,vrijedno, dobro),
  • zna se zauzeti za sebe, asertivno je (vodi računa o sebi i svojim potrebama, ne ugrožavajući i poštujući potrebe drugih),
  • konstruktivno rješava sukobe (bez pobjednika i poraženog)
  • ponosi se uspjehom i podnosi neuspjeh (primjereno izražava emocije),
  • pomaže i dijeli s prijateljima (empatičnost, suradnja)
Polaskom u školu dijete se prvi put suočava s odgovornošću, obvezama i s novom organizacijom života. Osim toga, izlaže se sustavu vrednovanja, natjecanju uz mogućnost neuspjeha i kritike.

U prvi razred osnovne škole upisuju se djeca koja do 01. travnja tekuće godine navršavaju 6 godina života (prema Zakonu o osnovnom školstvu, NN 59./90 i Pravilniku o upisu djece u osnovnu školu, NN 13./91).

Kronološka dob nije jedini kriterij upisa djeteta u školu. Potrebno je procijeniti stupanj psihofizičke razvijenosti djeteta, tj. zrelost za školu.

Zrelost za školu obuhvaća fizičku i psihičku zrelost (emocionalnu i socijalnu zrelost i samostalnost)

Fizička zrelost za školu

Stupanj tjelesne zrelosti u odnosu na kronološku dob (visina, težina, indeks tjelesne mase, pojava stalnih zubi).

Važna je jer dijete mora izdržati svakodnevne izazove školskog života (pješaćenje od kuće do škole, nošenje školske torbe, dugotrajno sjedenje u školskoj klupi, trčanje i sl.)

dobra razvijenost osjetih organa ( naročito vida i sluha!)- važno da bi dijete moglo spoznati svijet oko sebe središnji živčani sustav treba postići određenu zrelost

Psihička zrelost za školu

Ona uključuje intelektualnu, emocionalnu i socijalnu zrelost i samostalnost

Intelektualna zrelost

obuhvaća:
  • Dobro razvijen govor - izgovara glasove čisto i razgovjetno; na temelju slušanja može rastaviti riječ na glasove i spajati glasove i riječi (glasovna analiza i sinteza); izriče riječima ono što želi, treba, misli i osjeća. Govor je bitan uvjet ljudske komunikacije, prenošenje iskustva i učenja. On je osnova za razvijanje dječjeg mišljenja.
  • Razvijenost pažnje - kod predškolske djece je uglavnom nehotična (nenamjerna), dijete se može koncentrirati na aktivnost koja mu nije privlačna 15-20 minuta, stoga se i nastavni sat u početku dijeli na manje cjeline, dok djeca nisu spremna intenzivno raditi dalje. Psihičkim sazrijevanjem, pažnja se produžuje na 30-40 minuta i postaje hotimična (namjerna), te sve više nalikuje pažnji odraslih.
  • razvijenost inteligencije - opća sposobnost, bitna je za školski uspjeh jer određuje krajnje mogućnosti postignuća. Za školski uspjeh, bitnu ulogu imaju i drugi faktori - motivacija, ulaganje napora za svladavanje gradiva, emocionalna stabilnost/labilnost djeteta i dr.
  • razvijenost orjentacije u prostoru i vremenu - razumije prostorne odnose: gore, dolje, ispred, iza, lijevo, desno, ispod, iznad, u, na; jučer, danas, sutra, prije, poslije, jutro, podne, večer.
  • Numeričko poimanje - razumije pojmove par, više, manje, jednako, dodaj, oduzmi, duži, veći, širi, pojam količine i sl.
  • prepoznavanje i imenovanje boja - crvene, zelene, žute, plave i nijansi
  • razvijenost grafomotoričkih vještina - fleksibilnost šake i prstiju - ove vještine bitno utječu na svladavanje vještine pisanja; dijete je zrelo za školu kad pravilno drži olovku, precrtava geometrijske likove poput kruga, trokuta, romba, crta, reže škarama itd.

Emocionalna spremnost za školu

  • procjenjuje se na temelju ponašanja djeteta u različitim situacijama, odnosno na osnovi njegove sposobnosti da na prihvatljiv način reagira na uskraćivanje nekih potreba i želja.
  • djetetove su reakcije primjerene situaciji
  • dijete je postiglo određen stupanj stabilnosti i kontrole emocija
  • dijete ima određenu razinu tolerancije na frustraciju
  • emocije su naročito važne za društveni život djeteta ( npr. dijete koje nije naučilo kontrolirati srdžbu, može biti odbačeno od vršnjaka).
Socijalna zrelost
  • usko je vezana uz emocionalnu zrelost
  • predstavlja prilagođavanje na društvene obveze, usvajanje moralnih normi, sustav vrijednosti i ponašanja u svojoj okolini
  • uključuje i vještinu komunikacije i suradnje s vršnjacima, te prihvaćanje autoriteta učitelja
  • polaskom u školu, djeca se češće povezuju sa svojim vršnjacima, imitiraju jedni druge i identificiraju se s grupom vršnjaka
  • razvija se grupna disciplina, što znači da dijete mora naučiti poštovati norme ponašanja u grupi vršnjaka.Te se norme obično podrazumjevaju same po sebi, a dijete koje ne prihvaća ponašanja u grupi može biti izolirano
  • u toj dobi djeca još nemaju dovoljno razvijene moralne vrijednosti i socijalne vještine, pa se može javiti neprijateljsko ponašanje i raspoloženje prema mlađima, starijima ili na neki način drukčijima od sebe ( npr. ona je debela, ona nosi naočale...). Zbog toga je kod djeteta važno razvijati samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti (npr. ja sam malena, ali jako lijepo pjevam...), kao i toleranciju na različitost među djecom.
Samostalost
  • dijete doraslo za školu treba pokazati i određenu samostalnost u brizi o sebi i svojim stvarima,
  • koliko će dijete razviti samostalnost, najviše ovisi o odnosu roditelja prema njegovim htijenjima i aktivnostima,
  • ako je dijete naviklo da roditelj radi sve umjesto njega, imat će smanjenu sigurnost u sebe i manji interes za samostalno izvršavanje zadataka, što će negativno utjecati na prihvaćanje i ispunjavanje školskih obveza. Osim toga, roditelj koji radi sve umjesto djeteta, onemogućuje mu doživljaj uspjeha.
  • Naučiti dijete da se samo umije, opere zube, počešlja, da samo sprema svoje stvari, odloži odjeću, ode u obližnju trgovinu, da samo obavlja manje kućanskle poslove...na taj način ono stječe sigurnost u sebe i ponosno je jer je to samo učinilo. Vrlo je važna pozitivna reakcija roditelja, pohvala za svaki samostalan pokušaj djetetove aktivnosti, jer na taj način dijete razvija osjećaj sigurnosti i samopouzdanja, te je motivirano za daljnja nastojanja u svladavanju određenih problemskih situacija.
Preporuke za roditelje
  • Hvaliti dijete za sve pozitivno što napravi (ili pokuša napraviti), i izbjegavati kritike i kazne, jer one samo produbljuju osjećaj neuspjeha, strah od pogreške ili kazne,
  • Osigurati djetetu stalno mjesto za rad, na kojem će dijete učiti i o kojem će se samostalno brinuti (samo pospremati svoje stvari). Zajedno s djetetom pripremiti školsku torbu i pribor, te mu pomozite urediti radni kutak,
  • Biti dosljedan u odnosu prema djetetovim obvezama (u stvaranju radnih navika); neka dijete uvijek samostalno posprema igračke, oblači se, hrani, posprema svoj školski pribor...Ne može se jedan dan pospremiti stvari umjesto njega,a slijedeći dan očekivati da dijete to samo obavi!
  • U početku pišite zadaće zajedno s djetetom, ali nikako umjesto njega! Roditelj djetetu treba biti potpora u svladavanju školskog gradiva i uputiti ga u samostalno rješavanje zadaća.
  • Naučite dijete da se nosi s neuspjehom, da je ocjena relativna stvar i da se može ispraviti. Ne dopustite da školski uspjeh bude mjerilo vrijednosti vašeg djeteta. Dajte djetetu do znanja da vaša ljubav prema njemu ne ovisi o njegovom školskom uspjehu!
  • Uvažavajte osobitosti svog djeteta! Potičite one aktivnosti u kojima je uspješno jer ćete na taj način ojačati njegovo samopouzdanje, te stvoriti osjećaj uspjeha i motivaciju i za one aktivnosti u kojima je manje uspješno.
  • Razvijajte kod djeteta pozitivan stav prema školi! Ne govorite pred djetetom negativno o učitelju, školi i obvezama.
  • Pripremite dijete na promjene koje ga očekuju prelaskom iz vrtića u školu.
  • Ostavite djetetu vrijeme za igru! Igra je djetetova stalna potreba koja ne prestaje polaskom u školu. U igri dijete najlakše uči, opušta se i zabavlja, razvija ponašanje usmjereno cilju, razvija motoriku, maštu, koncentraciju, mišljenje, obogaćuje govor, usavršava vještine komunkacije i osjeća se dobro.