U utorak, 27. siječnja 2026. održana je posljednja radionica drugog ciklusa radionica podrške roditeljstvu Rastimo zajedno. Ukupno je ostvareno jedanaest radionica s roditeljima te dvije radionice zajedničke igre s djecom. S jedne smo strane ponosni i sretni što smo stigli do kraja, a s druge smo pak strane pomalo i žalosni, obzirom da se više nećemo susretati svakog tjedna.
U ovom je ciklusu sudjelovalo osmero sjajnih roditelja: pet mama i tri tate i od srca im hvala na svemu. Često smo kao voditelji imali osjećaj da tim ljudima ove naše radionice nisu ni potrebne, obzirom na iskazana promišljanja, pronicljivost, emocionalnu snagu i roditeljsku odgovornost. Bilo kako bilo, sačinjavali smo sjajnu ekipa koja se, uz odličnu suradnju, međusobnu podršku i razmjenu iskustava potpomognutima i dobrom teorijskom osnovom, zajedno družila, učila, igrala i zabavljala te, iz susreta u susret, postajala sve snažnijom za svakodnevne roditeljske izazove.
Uvjerenja smo da slobodno možemo reći kako nas je sudjelovanje u radionicama učinilo, ne samo vještijima u izazovnim situacijama roditeljstva, jer smo naučili poneki korisni alat i tehniku, već nas je osvijestilo da ne postoji savršeni roditelj niti savršeno dijete, nego da roditeljsku ulogu treba prigrliti u njenoj punini – kao najzahtjevniji i najvažniji posao koji je često stresan i frustrirajuć, ali istovremeno pruža i najvrjedniju nagradu i zadovoljstvo u pružanju potpore rastu i razvoju djeteta obojenom recipročnim odnosom privrženosti i ljubavi.
Ono što smo naučili jest i da je svako dijete drugačije i da ne postoje gotovi i univerzalni recepti koji bi jednako odgovarali svakom djetetu ili roditelju, te je stoga važno poštivati načelo ravnopravnog dostojanstva i autentičnosti svakog djeteta te ništa od savjeta i preporuka ne treba uzimati ‘zdravo za gotovo’, već provjeravati u odnosu s vlastitim djetetom.
Da zaključimo riječima samih sudionika u kontekstu onoga što smatraju najvećim dobitkom za svoje dijete: „da sam smirenija i strpljivija jer tada mogu imati i više razumijevanja za svoje dijete“, odnosno „da sam osnažen za to da se moje dijete osjeća viđenim, shvaćenim, važnim i prihvaćenim“.
Puni ljubavi i zahvalnosti,
voditelji radionica: Ines Ormuž, odgojiteljica i Marko Koprivnjak, pedagog
